Manastir Hilandar: Srpska svetinja na Svetoj Gori
10/11/2017 Tekst ažuriran 10/11/2020 Iskustva 2

Iako se zvanično nalazi pod suverenitetom Republike Grčke, Sveta Gora, najstariji preživeli manastirski region u svetu, je poznata i po tome što je na njenoj teritoriji smešten i jedini posed Republike Srbije u ovoj zemlji, a to je manastir Hilandar.

Na trećem prstu poluostrva Halkidiki se nalazi Atos, odnosno Sveta Gora i do nje se dolazi iz pravca Soluna, a preko gradića Uranupolisa. Kako je u pitanju, praktično govoreći monaška država, koja je prema legendi proglašena vrtom Bogorodice, u njoj važi takozvani Avaton, to jest zabrana ulaska žena na tle Svete Gore. Zato se mnogi odlučuju da makar iz daleka vide brojne manastire i odlaze na izlete iz obližnjih letovališta koji se organizuju uglavnom u jeku sezone. 

Brodići mahom kreću iz letovališta Uranopolis u ranim jutarnjim satima i turiste voze oko Atosa, te im omogućuju da tokom izleta, koji traje tri do četiri sata, vide iz daleka 8 svetogorskih manastira.

Ukratko o Svetoj Gori 

Smatra se da je 963. godine, osnivanjem manastira Velika Lavra zvanično počela da postoji i Sveta Gora, a sam manastir je bio zaštićen od strane tadašnjeg vizantijskog cara. Tokom istorije je Sveta Gora bila pod zaštitom pape, ali samo dok Vizantijsko carstvo nije bilo obnovljeno. Kasnije su vlast preuzeli Turci, a u toku 19 - og veka se beleži povećanje broja monaha.

Po završetku Prvog balkanskog rata, prestaju Osmanlije da vladaju ovom teritorijom, pa sledi kratak sukob između Grčke i Rusije, da bi vrlo brzo posle toga suverenitet nad Svetom Gorom preuzela Republika Grčka, što važi i danas. Iako je zvanično Sveta Gora pod suverenitetom Republičke Grčke, ona se potčinjava isključivo Vaseljenskoj patrijaršiji u duhovnom smislu.

Na teritoriji Atosa se nalazi 20 pravoslavnih muških manastira, a glavni grad i administrativni centar je Kareja. Mada je grčki jezik zvaničan, stanovnici ovog poluostrva, to jest monasi i ostala sveštena lica se služe i engleskim jezikom. Ukupno pet svetogorskih manastira čini takozvanu Carsku Lavru i odlučuje o svemu, a u pitanju su osim Hilandara i manastiri Vatoped, Velika Lavra, Iviron i Dionisijat.

Na čelu Svete Gore se nalazi takozvani Prod, a on se svake godine mora izabrati i to iz jednog od pomenutih manastira. U glavnom gradu je sveštena opština, a u okviru koje su predstavnici svih 20 manastira. Prema podacima, stotinak monaha žive u Kareji, a u gradu se nalazi i najstarija crkva Svete Gore - Saborna crkva Uspenja Presvete Bogorodice, u kojoj se čuvaju mnogobrojne relikvije i čudotvorne ikone. Svakako je najpoznatija ikona Hrista Spasitelja i ikona Majke Božije Dostojno Jest. A nadaleko poznata ikona Bogorodice Mlekopitatelice se čuva u ćeliji Svetog Save srpskog i čuvena je u celom pravoslavnom svetu.

Istorija manastira Hilandar 

Grčki monah Georgije Hilandarios je osnovao nekadašnji manastir Hilandar, a na njegovim temeljima je niklo današnje zdanje.
Krajem 12 - og veka, to jest 1198. su manastir Hilandar na Svetoj Gori osnovali veliki župan Stefan Nemanja i njegov sin Rastko, to jest monasi Simeon i Sava.

Samo dve godine nakon osnivanja, u manastiru je preminuo monah Simeon, a legenda kaže da je na mestu na kome je on sahranjen u nekadašnjoj crkvi Vavedenja Bogorodice, koju je kasnije kralj Milutin obnovio, nikla čudesna loza.

Pored kraljeva Milutina i Stefana Uroša Prvog, manastir Hilandar je pomagao i car svih Srba i Grka, Dušan Silni, ali i mnogi drugi srpski vladari, poput recimo knjaza Miloša Obrenovića, zatim kneza Aleksandra Obrenovića, a poznato je da je u posetu ovoj Svetinji išao i kralj Petar Prvi Karađorđević.

Pored Srba, Hilandar su pomagali i grčki i bugarski monasi, kao i ruski vladari i drugi. Svakako je zabeleženo da je bratstvo srpskog manastira Hilandar, tokom borbe grčkog naroda protiv turskih osvajača bilo od velike pomoći.

Požar u manastiru Hilandar

Početkom meseca marta 2004. godine je ova Svetinja stradala u požaru, a podaci pokazuju da je čak više od polovine manastirskih zdanja tom prilikom izgorelo ili bilo oštećeno.

Mada je obnova počela vrlo brzo nakon toga, činjenica da se poštuju kanoni, kao i da se ne radi na crkvene praznike i nedeljom, a i da se do Svete Gore stiže brodom, te da su neophodna značajna materijalna sredstva, dovela je do toga da obnova ne teče naročito brzo. Zapravo do 2017. godine je oko 65 procenata uništenog manastirskog kompleksa obnovljeno. 

Svakako značajna pomoć u finansijskom smislu stiže od strane Republike Srbije i Srpske pravoslavne crkve, ali za tim ne zaostaje ni Republika Grčka. Tačnije, sve do 2010. godine, dok finansijska kriza nije nastupila i u toj zemlji, je ona rame uz rame sa Srbijom učestvovala u obnovi.

Zanimljivosti o manastiru Hilandar 

Ženama je pristup poluostrvu potpuno zabranjen; čak su i ženke domaćih životinja zabranjene (s izuzetkom, kažu, mačaka i kokoški koje legu jaja od čijih žumanaca se prave boje koje se koriste u ikonopisanju). Međutim, za vreme Grčkog građanskog rata, Sveta Gora je pružala utočište izbeglicama, među kojima su bile žene i devojčice.

Postoji predanje da je Bogorodica zajedno sa Svetim apostolom Jovanom krenula u pravcu Kipra, ali je njen brod upravo u neposrednoj blizini manastir Iviron na Svetoj Gori naišao na oluju. Kada je Bogorodica ugledala lepotu Atosa, legenda kaže da je svog sina zamolila da to mesto blagoslovi i proglasi njenim vrtom. Upravo zato se igumanijom i zaštitnicom čitave teritorije poluostrva Atos smatra Majka Božija.

Sasvim sigurno je najinteresantnija legenda koja je vezana za zabranu ulaska pripadnicama nežnijeg pola na teritoriju Svete Gore. A jedna od njih kazuje da je ćerka cara Teodosija Velikog želela da poseti svetogorski manastir Vatoped 442. godine, ali da to nije mogla da učini, jer joj je tada upravo Bogorodica naredila da to ne uradi, odnosno da ne kroči na teritoriju Svete Gore.

Dobro je poznato da Car Dušan nije kanonizovan za sveca, iako je obilato pomagao sve srpske manastire, pa i Hilandar. Postoje oprečna mišljenja zbog čega je to tako, a jedno od njih navodi da je razlog upravo to što je prekršio čuveni Avaton. Zapravo je na teritoriji Evrope vladala kuga 1347. godine, pa je on rešio da zaštitu potraži na teritoriji Svete Gore. A budući da je u to vreme bio car svih Srba i Grka, jasno je da je i ovo poluostrvo njemu pripadalo. 

Sve bi bilo u redu da nije poveo i svoju porodicu, to jest suprugu, caricu Jelenu i sina, kraljevića Uroša. Kako je znao za navedeno pravilo, on je naredio da njegova supruga na teritoriju Svete Gore bude uneta na nosilima, a pravdao se time da je u pitanju carica, a ne žena. Ipak, oni su tu boravili oko osam meseci, pa je i sasvim logično da je njegova supruga gazila ovo Sveto tlo.

Među zanimljivosti se moraju svrstati i brojne čudotvorne ikone, ali i ostali relikvijski predmeti, koji se čuvaju u riznici ovog manastira. Pored ikone Bogorodice Odigitrije, odnosno Putevoditeljke, tu je i ikona Bogorodice Trojeručice, te Hrista Pantokratora i Svetog Dimitrija, kao i Svetog jevanđeliste Mateja, zatim Vavedenja Bogorodice i druge. Početkom 13 - og veka je mozaička ikona Bogorodice Odigitrije nastala, a smatra se najstarijom, koja je sačuvana. 

U riznici manastira Hilandar se nalazi i rad monahinje Jefimije, namenjen njenom sinu Uglješi Despotoviću, kao i zavesa ruskog cara Ivana Četvrtog Groznog, ali i zavesa za ikonostas monahinje Jefimije i mnogi drugi predmeti, koji imaju izuzetnu vrednost za duhovnost srpskog i i svih pravoslavnih naroda

Kako do manastira Hilandar?

Već smo pomenuli da je ulazak na teritoriju Svete Gore, pa samim tim i u manastir Hilandar dozvoljen isključivo muškarcima, ali se moraju poštovati pravila.

Mada je na zvaničnom sajtu ove Svetinje dostupna adresa manastira, te se svakako može dobiti i broj telefona, opšta je preporuka da se bratstvu manastira Hilandar pošalji faks sa zahtevom za posetu. Broj telefona na koji je to potrebno učiniti je 00 30 23 77 023 494 i neophodno je naglasiti da je u pitanju Blagoslov za posetu Hilandara i navesti sve potrebne informacije.

Osim imena i prezimena, potrebno je napisati i tačan broj pasoša, zanimanje i datum kada je poseta planirana, i obavezno ostaviti broj telefona za kontakt. Svakako bi bilo dobro tom prilikom zamoliti da monasi zvanično najave ulazak posetioca na teritoriju Svete Gore.

Obično se na izdavanje dozvole čeka i nekoliko meseci, a posebno ukoliko je reč o grupnoj poseti ili o osobi koja nije pravoslavne veroispovesti.

Budući i da na teritoriji Republike Srbije postoji Zadužbina svetog manastira Hilandara, njoj se svako može obratiti, ukoliko mu bude bila potrebna pomoć. Adresa zadužbine je Bulevar Vojvode Mišića 71, Beograd, a brojevi telefona za kontakt su 011 3 690 602 i 011 369 2004. Mejl adresa ove institucije glasi zaduzbina@ hilandar.org

Napiši komentar
2187 Jelena Popović   05/04/2019
Pomaže Bog dobri ljudi, prelepo je Hvala na svemu mnogo pozdrava
3352 Ljubinka jovasevic   30/08/2020
postovani dali sada mogu da idu zene u manastir? hvala i pozdrav


Najčitaniji tekstovi na našem sajtu