Grčka je zemlja koja nam je posebno bliska, a Solun, grad u kom najviše naših mladih studira, udaljen je od Beograda tek nepunih 650 km. Osim što nudi kvalitetno obrazovanje i bogatu istoriju, more, zabavu i dobar noćni život, ovo je grad koji živi 24 h i u kom vam nikada ne može biti dosadno.
Sandra (iz Beograda) i Milica (iz Niša) su dve mlade devojke koje su prethodne četiri godine studirale Psihologiju na jednom od privatnih solunskih koledža. Dok je Sandra odlučila da svoje master studije nastavi u Holandiji, Milica se ipak opredelila za ostanak u Solunu.
Zamolili smo ih da nam prenesu svoje iskustvo i upoznaju sa dobrim i lošim stranama studentskog života u Solunu.
Kako ste odlučile da baš Grčka i Solun budu vaš izbor destinacije za studiranje?
Sandra: Tata mi je Grk i tokom detinjstva sam dosta vremena provodila u Grčkoj. Bila sam upoznata sa tamošnjim životom i kad je došlo vreme za veliki izbor, odlučila sam da želim da promenim okolinu. Takođe, studiranje na engleskom mi se učinilo zanimljivim.
Milica: Odlučila sam se za studiranje u Grčkoj zbog City College-a, koji je internacionalno predstavništvo britanskog univerziteta Sheffield, koji je jedan od sto najboljih univerziteta u Evropi. Predstavništvo Sheffield-a u Beogradu trenutno ne nudi studije psihologije, tako da sam odabrala Grčku.
Šta studirate i na kom koledžu? I zašto ste baš tu struku izabrale?
Sandra: Trenutno sam na masteru psihologije u Holandiji, ali sam osnovne studije završila na Solunskom City College-u. Nisam bila još uvek profesionalno orijentisana pa sam odlučila da upišem studije koje ne obuhvataju matematiku.
Milica: Završila sam osnovne studije psihologije i trenutno završavam master studije savetodavne psihologije. Odabrala sam psihologiju zato što je nauka duše, bavi se ljudima, ljudskom percepcijom i kognitivnim i emocionalnim procesima. Savetodavna psihologija je odličan izbor za one koji žele da grade svoju karijeru u privatnoj praksi.
Koja je cena po godini studiranja u Solunu?
Sandra: Zavisi odakle ste i koji nivo studiranja upisujete. Imajući u vidu da Srbija ne pripada EU, srpski studenti nažalost plaćaju dosta više od ostalih studenata koji dolaze, na primer, iz Bugarske, Rumunije ili čak sa Kosova. Doduše, nije mnogo teško dobiti mali popust ako možete da dokažete da vaši roditelji nisu u finansijskoj mogućnosti da plaćaju punu cenu školovanja.
Milica: Cena po godini studiranja varira u zavisnosti od nacionalnosti. EU studenti imaju određeni popust, studenti sa Kosova imaju punu stipendiju od strane Kosova, dok studenti koji ne dolaze iz država EU plaćaju 7.500 eura po godini. Cene takođe variraju u zavisnosti od izbora oblasti studija (psihologija, biznis, marketing, itd.). Studenti koji su završili osnovne studije na City College-u ostvaruju pravo na popust za master studije. Stipendije su dostupne na osnovu prethodnog akademskog uspeha i na osnovu porodične finansijske situacije. Studenti koji nastave master studije gube pravo na stipendiju, obzirom na to da su prethodno već ostvarili pravo na popust.
Da li u Solunu postoje i fakulteti sa povoljnijom cenom za studente iz Srbije?
Sandra: Nemam informacije za privatne koledže, ali znam da u Solunu postoji nekoliko stranih privatnih fakulteta na kojima, pretpostavljam, cene variraju. Studiranje na državnim fakultetima u Grčkoj je besplatno, ali znanje grčkog je obavezno, jer Aristotelov Univerzitet u Solunu ne nudi programe na engleskom.
Milica: U Solunu postoje i fakulteti sa povoljnijom cenom, međutim akademski nivo obrazovanja je znatno niži. Po mom mišljenju bolje je prijaviti se za stipendiju na City-ju, nego odabrati drugi univerzitet čije diplome možda neće biti jednako prihvaćene u Evropi.
S obzirom da ste studirale na engleskom, da li ste na početku nailazile na neke poteškoće tokom predavanja?
Sandra: Studije sam počela sa uveliko odličnim znanjem engleskog tako da nisam imala poteškoća u komunikaciji. Studenti svih osnovnih studija na prvoj godini dobijaju engleski kao obavezan predmet, u cilju da obogate vokabular potreban za profesionalnu komunikaciju, što znatno olakšava učenje i daje fleksibilnost u izražavanju.
Milica: U početku mojih studija primetila sam znatnu razliku u obrazovanju i spremnosti za univerzitet između mene i studenata koji dolaze iz zemalja EU. Iako nisam imala poteškoća sa engleskim, morala sam da uložim više truda na projektima i esejima, obzirom na to da se nisam sretala sa sličnim u našem sistemu obrazovanja, dok su neki studenti iz EU imali ovakav program obrazovanja i u srednjim školama.
Da li je i koliko je teško studirati na stranom jeziku?
Sandra: Može da bude teško ako nemate predznanje. Na koledžu se tretirate kao profesionalci i vaši radovi se isto tako ocenjuju u poređenju sa profesionalnim standardom. Iz tog razloga, gramatika i pisanje treba da budu besprekorni ako se borite za visoku ocenu.
Milica: Meni lično nije bilo teško. Nakon prve godine studija nije bilo razlike između učenja na srpskom ili engleskom.
Kakvo mišljenje imate o koledžu i o načinu rada profesora?
Sandra: Većina profesora su bili veoma iskusni akademici i vrlo sposobni u prenošenju svog znanja. Grupe su male što omogućava veliku pomoć "jedan na jedan" od strane profesora. Mislim da se vrste studija malo razlikuju unutar koledža po sistemu i strogosti, ali je konkretno psihologija na visokom standardu. Sad kad studiram na velikom naprednom evropskom univerzitetu, vidim da City College stvarno parira visokom kvalitetu.
Milica: Koledž mi je pomogao da odrastem, postanem odgovorna, formiram radnu rutinu, poštujem rokove, steknem znanje i da se profesionalno razvijem.
Da li ste se pokajale ili smatrate da je studiranje u Solunu bilo ispravna odluka?
Sandra: Nisam se ni u jednom trenutku pokajala. Solun je perfektan grad za studente.
Milica: Smatram da je studiranje u Solunu bilo najbolja odluka koju sam donela i koju bih ponovila.
Kakav je sastav nacija na koledžu?
Sandra: Koledž je nacionalno vrlo raznolik i to čini studiranje u Solunu još zanimljivijim. Iako balkanske zemlje dominiraju po brojevima, dolaze i studenti iz drugih zemalja.
Milica: Koledž je multnacionalna sredina na kojoj ima, po brojnosti: Grka, Albanaca, Srba, Makedonaca, Bugara, Rumuna, Jermena, Rusa, Engleza i mali broj ljudi iz Španije, Kanade, Francuske i ostalih zemalja.
Koju vrednost ima diploma koju ste dobile: da li se mora nostrifikovati ili je sve zemlje prihvataju?
Sandra: Diploma City College-a je ista diploma koju dobijaju studenti univerziteta u Šefildu. Prema tome, biće prihvaćena u zavisnosti od toga kako određena zemlja prihvata engleske diplome. Ako nastavite školovanje u razvijenom delu Evrope nećete imati problem, dok je malo teže vratiti se sa ovom diplomom u Srbiju.
Milica: Vrednost diplome u svetu je jednaka vrednosti svih drugih evropskih diploma, priznata je svuda, dok se u Srbiji mora nostrifikovati. Nostrifikacija košta oko 600 eura i proces nostrifikacije traje od 30 do 90 dana.
Da li je bilo lako uklopiti se u drugu sredinu i društvo?
Sandra: Uklapanje je meni lično bilo vrlo lako, jer sam znala grad i grčki jezik od ranije. Ali čak iako ste novi, bićete okruženi Srbima i najbližim komšijama sve vreme. Kultura i način života u Grčkoj su dosta slični našim, mada do kraja studija ćete verovatno primetiti da pijete kafu češće nego ranije :)
Milica: Meni je bilo vrlo lako uklopiti se u novu sredinu, zato što su Grci jako gostoljubivi. Međutim, velika je prednost znati osnove grčkog jezika, radi lakšeg sporazumevanja i druženja.
Da li ste imale dovoljno vremena za druženje pored obaveza učenja? Kakav je život za mlade u Solunu?
Sandra: Iako je fakultet zahtevan, druženje u Solunu je neizbežno. Studenti se druže posle predavanja po kafićima, a vikendima se ide na žurke koje su po celom gradu i za svačiji ukus. Tradicija je da se „zagrevanje“ organizuje kod nekog u stanu, a onda se oko ponoći obavezno ide u neki bar ili klub. Koledž takođe često organizuje žurke, na primer za nove studente, Božić, Noć Veštica i ostale praznike. I sve su uvek fantastične!
Milica: Na početku svake školske godine studenti dobijaju plan rada, što im omogućuje da unapred isplaniraju ceo semestar i rasporede vreme za učenje i druženje. City College je vrlo zahtevan što se tiče eseja i projekata. Za svaki predmet u toku godine neophodno je napisati barem dva eseja uz dodatne prezentacije i vežbe, kako bi se stekao uslov za izlazak na ispit.
Da li je teško naći stan u Solunu i na koji način se najbrže nalazi?
Sandra: S obzirom da imam porodicu u Grčkoj, nisam nikada tražila smeštaj. Moje društvo uglavnom nije imalo problem u pronalaženju stana i svi su plaćali razumne kirije.
Milica: Vrlo je lako naći nenamešten stan u Solunu, cene variraju od 180 do 300 eura. Važno je napomenuti da studenti iz drugih zemalja moraju da dobiju boravišnu dozvolu, kako bi dobili AFM (jednako našem JMBG-u). AFM se koristi za sklapanje ugovora za stan, internet, elektrodistribuciju (svaki stanodavac će zahtevati da struja bude na ime stanara do isteka ugovora). Gradski prevoz je jako pristupačan i dobro organizovan, tako da lokacija stana nije vrlo bitna.
Koliko ste plaćale stan i ostale troškove?
Milica: Stan sam plaćala 200 eura, 30 m2, zajedničke troškove 30 eura, struju 50 eura mesečno, vodu 15 eura mesečno i internet 20 eura mesečno. Za hranu je potrebno izdvojiti oko 150 do 200 eura mesečno. Da bi dobili boravišnu dozvolu, neophodno je imati 400 eura na računu i potpisati papir kojim se obavezujete da ćete svakog meseca obnavljati ovu sumu. Četristo eura se smatra minimalnom sumom neophodnom za život u Grčkoj na mesečnom nivou.
Koliko mislite da je mesečno potrebno novca jednom studentu da bi živeo i studirao u Solunu?
Sandra: Život u Solunu nije skup. Pored kirije i računa, mislim da muškarci mogu odlično da žive sa 300 eura mesečno, a devojke sa 350-400 eura.
Milica: Prosečnom studentu je potrebno oko 600 eura za udoban život uključujući stan, struju i ostale troškove.
Da li ste možda radile tokom studija i da li je to uobičajeno?
Sandra: Znam dvoje ljudi koji su radili kao konobari tokom studija, ali to nije uobičajeno, jer engleski jezik na većini radnih mesta nije dovoljan, a i teško je naći posao, pogotovu tokom poslednjih godina.
Milica: Studenti iz Srbije ne mogu da rade u Grčkoj zato što su boravišna dozvola i radna dozvola odvojene. Studenti imaju pravo da rade neplaćeno radi sticanja radnog iskustva (internship, stažiranje) ili tri meseca plaćenog stažiranja, što je vrlo teško naći.
Da li je bilo nekih teških momenata u tih nekoliko godina, nostalgije, želje da odustanete i vratite se kući?
Sandra: Ako ste prvi put odvojeni od doma, biće teških trenutaka. Međutim, život u Solunu je toliko bogat i zabavan da je prostora za negativne misli stvarno malo. Uglavnom studenti imaju nostalgiju za Grčkom kad se vrate kući za raspust :)
Milica: Bilo je teških momenata u finansijskom smislu, ali nikada nostalgije ili želje da se vratim kući.
Da li ste se družile sa Grcima i Grkinjama i kako oni gledaju na vas strance?
Sandra: Grci, Srbi, tu nema razlike. Zato je studentski život i lep toliko u Solunu, jer se osećas kao da si među svojima. Konkretno na mom fakultetu se sve nacije druže. Dve godine posle diplomiranja, još uvek sam u kontaktu sa ljudima iz Makedonije, Bugarske i sa Kosova.
Milica: Družila sam se uglavnom sa Grcima i Grkinjama. Ne prave razliku između stranaca i Grka. Divni su prijatelji i štaviše vrlo voljni da pomognu strancima da se lakše uklope.
Gde ste u Solunu izlazili i kako ste se zabavljali?
Sandra: Svuda! Solun ima MNOGO mesta za izlazak, a u mojoj generaciji smo ih znali i obilazili sve. Toliko je druženje bilo intenzivno. Nekad bismo obišli i po tri kluba za noć. Provodili smo se po tavernama, kućama, barovima i leti po plažama, najmanje dva puta nedeljno.
Milica: Običaj u Solunu je da se u toku dana, nakon predavanja, uvek ode na kafu sa prijateljima i kolegama. Solun je vrlo bezbedan grad i noćni život je raznovrstan.
Šta vam se najviše dopalo u Solunu, a šta vam se uopšte nije dopalo?
Sandra: U Solunu najvise volim hranu, noćni život i šetnje pored mora. Ne volim što se grad ne održava malo bolje i što nema dovoljno parkova i zelenila.
Milica: U Solunu mi se najviše dopala klima, miran i opušten način života i istorija grada. Ne postoji ništa konkretno što mi se nije dopalo.
Da li bi mogle da zamislite da se vratite u Solun da živite?
Sandra: Ne znam. Sada kad je studentski život završen i vreme je da se radi na karijeri, Solun više ne zadovoljava moje potrebe. Ali, meni su zbog porodice odlasci u Grčku obavezni, a takođe i zbog plaže koja je na samo 20 minuta udaljenosti od Soluna!
Milica: Da.
Nakon što završite master šta su vam dalji planovi i gde sebe vidite za nekoliko godina?
Sandra: Kada dobijem diplomu Organizacione Psihologije, planiram da završim praksu i zatim nađem posao u nekoj kompaniji. Možda me put vrati u Grčku, ali ne verujem.
Milica: Nakon mastera pokušaću da apliciram za doktorske studije psihologije, zato što želim da u budućnosti radim na univerzitetu.
Ispričajte nam neku vašu zajedničku anegdotu tokom studiranja.
Sandra: Bilo ih je mnogo! Na primer, na oproštajnoj žurci pre diplomiranja smo imali proslavu na kojima su bili prisutni i profesori. U jednom trenutku je jedna profesorka slučajno prosula piće na drugu profesorku. Mokra profesorka joj je uzvratila isto tako sa časom vode. Minut kasnije, studenti i profesori su imali borbu prskanja vodom koja se završila poplavom i ceđenjem odeće! :)
Milica: Teško je izdvojiti samo jednu anegdotu, obzirom na to da se sećam tog perioda kao najlepšeg dela života.
Imate li neki savet za buduće studente u Solunu koji dolaze iz Srbije?
Sandra: Da. Ne trošite pare na kafe da biste imali više za izlaske :)
Milica: Savet za buduće studente koji dolaze iz Srbije je da shvate svoje studije ozbiljno, nikako ne propuštaju predavanja i prave izostanke, zato što se to ovde vrlo ozbiljno shvata i mogu im biti prekinute studije.