Grčka me svake godine iznenadi
i ako pomislim, more je more
šta tu ima da se priča više
znajte da o Grčkoj, može da se piše
od sumraka, pa dok zora ne počne da sviće,
jer svaki njen kutak je novo otkriće
Dragocenom prirodom, Grci su nagrađeni
koja me, svakog leta, iznova, zaseni.
Tako je bilo i prošlog leta kada sam dospela u prelepo mesto Kokkino Nero za koje nikad nisam čula ranije ispostavilo se da je to letovalište poljskih turista koji godinama tu letuju. Crvena voda je naziv ovog divnog mesta, zbog lekovite vode pune gvožđa ovde ljudi dolaze zbog banje koja se nalazi na samom ulazu u mesto. Banja je na otvorenom, ima nekoliko bazena, malih, plitkih, lekovito blato i veoma hladnu vodu. Postoje izvori sa vodom za piće koja je malo čudnog ukusa, ali veoma lekovita.
Krenete li dalje spuštaćete se skroz mesto do mora, kroz guste krošnje kestenova, koje je karakteristično za ovo mesto, izobilje kestena se može videti na suvenirima, gde su prikazani meštani kako prosejavaju plodove kestena kroz sita napravljena baš za tu svrhu. Početkom jeseni se može kupiti pečeni kesten, možete dobiti i po koji recept za pripremu specijaliteta od njega. Put će vas dalje voditi do plaže i skretaće u desno do velikog parkinga jednog lepog hotelčića.
Uglavnom su vile, hoteli, restorani usput u toj, rekla bih jednoj, glavnoj ulici. Nema ih puno, ali dobićete sve što poželite, jer je hrana preukusna. Ušuškano u zelenilu, Kokkino Nero ima i rečicu koja šušti i planinu i banju i more. Tako malo, a tako bogato mesto, uživa u podnožju planine Osa, u hladovini kestenova i plavom moru koje će vas opčiniti, za čas mene jeste i još me greje, zbog toga se, moje srce uvek smeje, na pomisao samu o tom, mestu savršenom.
Hleb, peciva, kolače možete kupiti u jednoj od dve pekare koje mame mirisima svojih divnih pita, kifli, baklava. Na svakom koraku može se kupiti voće koje često prodaju po ulicama, vozeći kombi pun voća.
Plaža je šljunkovita, sa ponekim većim kamenom, a postoji deo sa sitnijim šljunkom. Pešice se može doći do velike peščane plaže Platia Ammos i do susednog mesta Kucupia koje takođe ima peščanu plažu sa prirodnim hladom.
Na udaljenosti od oko 40 km se nalazi grad Larisa koji je glavni grad ove oblasti, Tesalije. Inače poznat po neverovatnom broju kafića, a tu se nalazi i vojna baza. Nešto više o ovom gradu saznaćete ako odete na izlet koji se organizuje, a na koji ja nisam išla.
Umesto Larise odlučila sam da posetim Meteore, nestvarne manastire, sa fantastičnom pričom koju će vam vodiči ispričati, a koja se tiče same izgradnje manastira i dalje života monaha u njima, njihovom radu i stvaralaštvu. Na izlete smo išli sa poljskim turistima koji su u većini, tako da smo imali prilike da slušamo i njihovog vodiča i da spoznamo koliko su svi slovenski jezici slični.
Posebna priča je izlet na ostrvo Skiathos na kojem uglavnom letuju Italijani. Čim smo se ukrcali na brod počela je prava zabava, uz pićence dobrodošlice, užičko kolo za nas malobrojne goste iz Srbije i kratak kurs sirtakija, koji su svi na kraju igrali kako su znali i umeli, uz osmehe i aplauz. Posle obilaska grada otišli smo da uživamo na najlepšoj plaži Koukounaries beach, u prevodu Šišarka, sa zlatnim, finim peskom, čistom i toplom vodom, i labudovima koje smo hranili pa zakasnili na brod koji nikoga ne čeka. Tako da znate da se ne zezate :D
Sreća je da se drugi brod koji je kretao kad i naš vratio po nas, jer su nas uočili i čuli dok smo mahali i vikali da nas sačekaju.
I, tako se, iz večeri i veče,
iz dana u dan
letovanje moje, pretvorilo u san,
za koji, nisam mislila, da će se ostvariti,
da o njemu mogu, samo sanjariti
ali eto,
u Grčkoj je, san snova,
svako leto.
Dragana Skular