Grčka je za nas uvek predstavljala zemlju snova. To je zemlja sa najlepšim plažama, dobroćudnim ljudima, purpurnim zalascima sunca, tavernama sa divnom grčkom muzikom, borovim šumama i maslinjacima. A toliko lokacija postoji da ne možete da je obiđete ni da svake godine letujete tamo do kraja života. Od toliko lokacija, zašto smo se mi, šest drugarica, opredelile baš za Paraliju?
Pošto smo pre dve godine letovale u Haniotiju, a pola ekipe je i godine pre toga bilo smešteno na Sitoniji, odlučile smo da se prošle godine odmaknemo od Halkidikija. Doduše, posle mnogo predloga, nismo otišle mnogo daleko. Odluka je pala na Paraliju. Kako? Pa dosta je uticao na to jedan tekst koji sam pročitala na ovom sajtu koji je opisivao živost mesta i mogućnost izleta. Doduše, naša drugarica Daca je predlagala mnogobrojna ostrva, poput Tasosa ili Lefkade, ali to nam nije odgovaralo iz više razloga.
Prvo ko je još video da šest devojaka ide na prelepo ostrvo bez auta kojim bi ga obišle, a drugo, ta ostrva su poznata po tome da nema mnogo diskoteka i izlazaka, pa smo pretpostavljale da bi nam tamo bilo dosadno. Ta ostrva su ipak za parove koji žele romantični odmor, bez buke i gužve, kao i za porodice. U suštini Grčka ima ponudu za svakog, samo je pitanje šta od letovanja želite.
Mi smo htele lepe plaže da možemo preko dana da se okupamo, a uveče diskoteke da možemo da izađemo. Mislile smo da je to ono što Paralija nudi, jer su nam je tako ljudi opisivali. Osim toga htele smo da obiđemo Meteore, koji su lako dostupni iz Olimpijske regije, kao i da se popnemo na Olimp. Uglavnom, želele smo aktivan „odmor“. Iz organizacijskih razloga, pola ekipe je kupilo aranžman preko agencije, i doputovalo autobusom iz Srbije, dok je druga polovina stigla avionom, a smeštaj bukirala preko sajta Booking.com. Na izlete smo išle sve zajedno preko naše agencije preko koje smo i uzele aranžman.
Prvi dani u Paraliji
Tako smo i stigle u Paraliju, i srećne se uputile ka moru da se okupamo u čistoj slanoj vodi. Međutim, nije baš da smo se oduševile. Nije bila čista uopšte. A ni slana. Štaviše, bila je puna trave koja je plutala po vodi duž čitave obale, i koju su talasi nanosili na obalu pa si morao da preskočiš travu da bi ušao u more puno, pogodite čega? Još trave! A i po koje meduze.
Gužva nam nije smetala koliko nam je smetala, moram da ponovim još jednom, TRAVA. Tako da što se kupanja tiče, lično mogu na prste da nabrojim koliko sam puta ušla u vodu. Neke drugarice su bile hrabrije, pa su uprkos prljavštini redovno plivale jutarnje i popodnevne ture. Ja sam se zadržala na sunčanju i ispijanju frapea. I slikanju.
Međutim, kao da nam nije bilo dovoljno razočarenja u startu, drugog dana od dolaska počela je da pada kiša, koja nije prestala da pada dva dana. Toliko je bilo hladno u sred jula da smo morale da dva dana nosimo jakne i patike. Naša Sanja je imala samo japanke, pa je morala u šoping po patike, jer je voda tekla svuda po ulicama, kao u Srbiji u sred novembra. Ali, ono što Sanja nije očekivala je da će se u šopingu zadržati nekoliko sati, i da će osim patika kupiti i nekoliko haljina, par majica, cipele, naočare za sunce i torbu za plažu.
Kada smo pronašle Sanju posle tih nekoliko sati da bismo išle na ručak, shvatile smo da Paralija zaista ima svašta da ponudi kada je šoping u pitanju. Toliko da smo se na kraju cenjkale, i kupile prave 3 zimske šubare za 50 evra. Pored ostalog naravno. A šopingu nije odolela ni Mia, koja inače ne troši mnogo para na garderobu, ali je nakon par dana zvala da joj ponesemo iz sobe još para, jer je sve potrošila na garderobu na putu do plaže. To je caka, ne nosite puno novca sa sobom, jer ćete potrošiti sve na putu do plaže, i onda nećete imati za frape i giros.
Elem, odmah po dolasku smo uplatile tri izleta, i to nas je ukupno koštalo 50 evra. A išle smo na Skijatos, Meteore i Olimp. Sve je bolje od sedenja u Paraliji gde lije kiša, a vi sedite u sobi i na telefonu gledate drugi deo filma Zone Zamfirsko, tzv. „Vrati se Zone“!
Izlet iz Paralije na Skijatos
U stvari, naše letovanje je tog trenutka i počelo. Tog dana smo ustale u 5 ujutru da bismo išle na Skijatos, i tog dana je prestala da pada kiša. Izlet može biti malo naporan, ali je u suštini jako lep. Prvo smo putovale autobusom do jedne luke gde smo se ukrcale na brod, na putovanje koje je trajalo oko 2 i po sata i koje nije bilo dosadno, jer su se Grci potrudili da nas zabave. Zajedno smo igrali sirtaki i druge grčke igre, ali i rumunsko i srpsko kolo, jer je na brodu bilo dosta turista iz Rumunije i Srbije. Na kraju je čak bilo i prosidbe, gde je par iz Rumunije ozvaničio svoju vezu. A starija Grkinja, puna energije, je svima poslužila Metaksu.
Tako smo stigli na plažu Kukunaries, na kojoj je sniman films o Džemsu Bondu, tačnije scena kada Ursula Andres izlazi iz vode sa noževima opasanim oko struka. Plaža je zaista divna, sa zlatnim peskom, i čistom vodom, idealno mesto za kupanje i uživanje. Moja ekipa je poznata po tome da obožava da se slika, tako da smo se većinu vremena slikale u raznim pozama, sa selfi stikom i bez. I na kraju se najzad i okupale, iako je voda bila hladnija zbog kiše.
Činilo nam se da smo kratko bili na toj plaži, pa smo se požalile našem vodiču zašto nismo ostali duže, na šta nam je duhovito odgovorio da smo imale za kupanje oko dva i po sata, nije on kriv što smo se sat i po slikale. Sad, but true! Na plažu Lalaria brod nije išao, a ona je bila još lepša. Zapravo, tamo je sniman film „Plava laguna“, pa možete samo zamisliti tu lepotu.
Nakon toga smo obišli grad Skijatos, koji je zaista veličanstven, sa belim kućicama i plavim prozorima. Pored obale se nalazi pregršt tradicionalnih taverni, a svakog časa se iskrcavaju turisti iz mnogobrojnih brodova koji pristižu. Cene su skuplje nego u Paraliji, što je i logično. Koliko para, toliko i muzike! U povratku smo uživali u zalasku sunca, tirkiznom horizontu koji se prostirao ispred nas, kao i u pogledu na delfine i galebove koji su leteli oko našeg broda. Na sve to dodajte još grčke muzike, i igara koje je spremila vatrena starija Grkinja sa mladim saradnicima. Zaista nezaboravno iskustvo.
Sledećeg dana smo se opet kupale u travi, pa ručak u taverni gde je hrana odlična i povoljna, mada se Mia bunila, jer u pileću supu stavljaju pirinač. Meni se dopala i supa. A najviše mi se dopao giros u Giromaniji preko puta crkve Svete Petke, kao i Cezar salata u koju stavljaju paradajz. Znam, sad ćete reći da u Cezar ne ide paradajz, ali verujte mi na reč da je bio vrhunski, imao je i miris i ukus paradajza. Možda sam u stvari bila toliko oduševljena zato što većina nas živi u jednom evropskom gradu gde paradajz nema miris i ima ukus plastike. U svakom slučaju probajte!
Izlet iz Paralije na Olimp
Sutradan je usledio izlet na Olimp. Poludnevni izlet, gde smo obišli dva manastira i Zevsovo kupatilo, mesto gde se Zevs krio od Here i gde je odlazio da se sastaje i kupa sa nimfama, svojim ljubavnicama. Iako je voda tamo izuzetno hladna, jer je izvorska planinska, par lokalnih dečaka je skakalo u vodu sa visine od 5 i više metara. I to je bio jedan od prizora koje treba videti. Preporučujem i ovaj izlet, kao i maslinovo ulje iz manastira Svetog Dionisija.
Noćni život u Paraliji
Te večeri smo izašle u jednu diskoteku gde je bila domaća i strana muzika, a gde pretežno izlaze Srbi, pa je upravo tu bio organizovan izlazak grupe srpskih tinejdžera. Sjajno smo se provele, iako su klinci skidali majice i skakali po glavnom podijumu. Ipak su dve naše drugarice bile zvezde večeri, jer su na podijumu napravile najbolju atmosferu. Zaključak večeri je bio, nije važno gde si, važno je sa kim si. Odnosno, gde smo mi, tu je zabava.
Sledećeg dana smo pešačile pola sata do Savva Beach Bar-a, koji se nalazio na Olimpic beach-u. Tamo smo se uputile jer smo upoznale Savu, vlasnika tog bara i hotela, koji je jako duhovit, pa vam zabave neće faliti. Faliće vam samo čiste vode, jer iako smo pokušale, nismo uspele da pobegnemo od trave. Dok su neki duhoviti momci koji su pokušavali da igraju odbojku u vodi, uzeli travu i stavili je sebi na glavu i ramena, pa su nastavili igru. Izgledali su kao morska čudovišta. A onda smo opet izašle u grad. Ko traži pravi provod može ga naći u diskoteci Gold, kao i u Kalderi na obali mora.
Izlet na Meteore
Sledećeg dana smo išle na dugo očekivan izlet na Meteore. Ako do sada niste imali priliku, obavezno idite. To je jedno nestvarno iskustvo, jer su Meteori toliko veličanstveni da nećete biti samo očarani nego ćete se sigurno ponovo tamo vratiti. Naš vodič nam je dočarao utisak, i objasnio kako je sve to nastalo i koliko je godina bilo potrebno da se izgradnja manastira završi. Sama priča o Meterima je neverovatna kao i sam prizor. Zaista predivan dan!
Kada sumiram sve utiske, bilo je ovo zaista jedno uzbudljivo letovanje. Ko traži aktivan odmor, ovde ga svakako može naći. Ali, mislim da mi Paralija nije na listi mesta gde bih volela da letujem ponovo, iz prostog razloga jer na moru želim čistu vodu bez meduza i trave gde mogu da plivam. Sve ostalo je po mom mišljenju bilo u redu. A za ono što kažu da je to paradajz turizam sa gomilom Srba na svakom koraku, pa naravno da ih ima, ali to kako ćete vi provesti vaše letovanje je samo na vama. Mi njih niti smo primećivale, niti su nam smetali.
Paradajz turizam ili ne, svratite ipak na paradajz iz Paralije, makar kad ste u prolazu, nećete se pokajati!
(Zbog anonimnosti imena aktera u tekstu su promenjena)
Vesna Špirić