Utisci sa letovanja: Predivno ostrvo Elafonisos
24/05/2017 Tekst ažuriran 23/01/2022 Iskustva 4

U našoj kući se ne zna ko nosi pantalone, ali se zna ko priča, priča i priča, pa sam tastaturu prepustio mom suvozaču tj. bivšoj devojci  tj. suprugi. 


Reljin suvozač, ili moderno, suvozačica ume da bude i vozač (vozačica), ali tada se sastavi nebo sa zemljom tako da sve vreme dok vozi lije kiša da brisači ne stižu da osuše šoferku. Da, to sam ja Maja. Latih se tastature i sada (ako sam dobro shvatila) treba da vam opišem put do Elafonisosa - ostrva koje pripada Peloponezu


Put kroz Srbiju i Makedoniju redovno obrađuje Alvirović pa ne bih da mu uzimam lebac iz usta. Onaj njegov običaj da nas plaši prolaskom kroz industrijsku zonu Soluna u ovom slučaju dobro dođe, jer se Solun obilazi tako što pratimo putokaze za Atinu. 


Na put smo krenuli 7. oktobra u 3h posle ponoći. Vreme koje budem pominjala u tekstu će biti po srpskom da ne bih unosila zabunu čitaocima 


Pred samo putovanje rekoh svome dragom vozaču tj. suprugu da mi nađe gde na putu ima IKEA, jer je to idealno mesto gde može da se popije kafa, potroši neki evro i odmori. Našao je u Larisi, što se uklopalo sa planovima i vremenom za odmor. Najlepše je to što je IKEA vrlo blizu auto-puta i to s desne strane.

 

Stigosmo tako do putokaza Larisa 1, siđosmo s puta, ali IKEA-e nema, nema nikog ni koga bi pitali. Isto se desilo i na isključenjima Larisa 2, Larisa 3 i tek kod Larisa 4 videsmo tablu, konačno ćemo popiti kafu oko 11h (o trošenju evrića za razno razne stvarčice da ne pišem, možda nečija žena vidi pa ste nadrljali). 


Nastavili smo put dalje prema Kamenoj Vurli, često hvaljenoj od naših turista, da vidimo da li je mesto koje bi odgovaralo našim kriterijumima za letovanje. Stigli smo oko 13h. Zanimljivo mesto sa šljunkovitom plažom, kafićima na plaži i svim ostalim što većina letovališta nudi. Teško za proceniti u oktobru. 


Posle kratke pauze nastavismo auto-putem ka Atini. Da ne zaboravim, od Soluna do Sparte ima oko 22 naplatne rampe, što bi bilo oko 40 eura putarine. U međuvremenu iskompletiran je auto-put deonicom između Leptokarije i Larise (cenu putarine ne znamo, jer taj deo još nismo overili).

 

Dakle, vozimo tako i iščekujemo da vidimo čuveni Korintski kanal. Sudeći po GPS približili smo se, gledamo kroz prozor nema njega, GPS pokazuje da smo ga prešli a mi ništa videli nismo. Naravno da se ne vidi kada su levo i desno od puta visoki vetrobrani, pa ko želi da vidi kanal mora da siđe sa auto-puta, što smo mi uradili u povratku. 


Oko 16h smo stigli do zanimljivog mesta za pauzu, Countri Burger. Restoran sa terasom i zanimljivim pogledom, suvenirnicom i benzinskom pumpom. Preporučujemo obavezno zaustavljanje. Toliko nam se dopalo da smo planirali i u povratku da svratimo, ali nismo pronašli kako se iz suprotne trake dolazi do njega. 


Što se južnije vozite po Grčkoj, to je, razume se, temperatura sve viša i gubi se osećaj da je već uveliko jesen. Isto tako, tamo na jugu Grčke niko ne očekuje srpske turiste pa sa nevericom gledaju u registarsku oznaku SRB. Na poslednjoj naplatnoj rampi, čovek gleda u tablicu i ipak pita odakle smo. Na odgovor da smo iz Srbije, sledeće pitanje je da li smo ORTODKS. Na naš potvrdni odgovor kreće oduševljenje uz mlataranje rukama i neizbežnu konstataciju Srbi - Grci braća (sestre niko ne pominje, što mi je vrlo teško palo). 


Auto-put postoji do zanimljivog mesta Sparta (da TA Sparta) gde smo stigli oko 19h. Odatle je do pristaništa za trajekt do Elafonisosa ostalo još 120km. Nastavili smo dalje magistralom sa dosta krivina pa spremite desnicu ruku za šaltovanje menjača, osim ako niste ponosni vlasnik auta sa automatikom (kvalitet asfalta odličan, tako da ne brinete za kamenje u bubrezima, ostaće na mestu). Nakon 40-tak km stigli smo u mesto Skala (nije Skala Furka, samo Skala) oko 20h. Tu smo prenoćili u hotelu OAZIS, noćenje sa doručkom, bez rezervacije smo platili 60 evra. 


Ujutru smo nastavili put sa svraćanjem u LIDL (poslednji na putu, prethodni je bio u Sparti) da se snabdemo mojim omiljenim mlekom za kafu i još po nekim sitnicama, jer nismo znali kako je snabdeveno ostrvo u oktobru. Posle 20-ak  km odatle svratismo i na poslednju ŠEL pumpu, jer naš mezimac najviše voli njihovo gorivo VPower. S njim prede kao mače i prijavljuje manju potrošnju. 


E tu na pumpi pumpadžija pogleda u registarsku tablicu i uputi čuveno pitanje "Odakle ste?". Priča se ponavlja, posle podpitanja da li smo ortodoks i našeg potvrdnog odgovora kreće Srbi-Grci braća, pa tu on ubaci i Ruse da su i oni sa nama braća (sestre i dalje niko ne pominje, na šta sam uložila protest te je usledila ispravka), poče čovek da doziva komšije i decu da vide Srbe (na trenutak pomislih da li treba da izvedem neki performans, možda da zapevam Niška Banja topla voda, ali zbog dobrosusedskih odnosa odustadoh). Konačno nam je naplatio gorivo (nije bilo popusta) i mi nastavismo dalje. 


Da pojasnim poziciju na putu. Pomenuta benzinska stanica se nalazi na izlasku iz mesta Molaoi, posle nepuna 3km treba skrenuti pod 90 stepeni desno za Neapoli (pravo vodi put do mesta Monemvasia). U nastavku putovanja smo pratili GPS koji nas je odveo najkraćim putem, po njemu i najbržim, do mesta Pappadianika gde zaglavismo na kružnom toku (napravljenom oko crkve) zbog dostavnog vozila parkiranog na sred puta po srpsko-grčkom običaju. Ruku na srce, brzo su reagovali i napravili nam mesto da se provučemo kroz iglene uši. Da vam se ne bi desilo isto pratite putokaze za Neapoli i Elafonisos. 


Na kraju uskim putem stigosmo do parčenceta obale gde pristaju trajekti za Elafonisos. Karta za kola je 10 evra, a za putnike 1 evro po osobi. Vožnja traje 10-ak minuta. 


Eto nas u 11h na ostrvu Elafonisos. Smeštaj smo našli zahvaljujući forumu o Elafonisosu u Kalomoira Apartments. Topla preporuka, vlasnici su izuzetno predusretljivi, druželjubivi, (takav doček i tretman nisam imala ni kod nekih članova familije). Rekoše nam da su samo pet puta imali goste iz Sbije zaključno sa nama. Posteljina i peškiri su nam menjani na 5 dana, kuhinja je kompletno opremljena, šporet sa rernom, mućkalica za nes kafu, dve vrste tostera, ketl i sve ostalo što je potrebno. 


Imaju različite smeštajne jedinice, ali o tome je najbolje videti sa njima. Imaju stranicu na Facebook. Većina turista im je iz Italije tako da većina ostrvljana govori italijanski i engleski jezik. Dakle, možete da psujete do mile volje ali sa osmehom, mada za to nećete imati razloga osim iz navike ili razonode. 


Na ostrvu su dostupne tri velike plaže, bez prirodne hladovine. Na plaži Simos (računaju kao dve plaže, a na Google Earth pored tačke označene sa Lefki) kod kampa ima suncobrana i ležaljki za koje su nam rekli da se u sezoni naplaćuje korišćenje bez obzira na to da li ste kupili piće u restoranu kampa ili niste. U oktobru je bilo besplatno, a ni restoran nije radio dok je kamp bio otvoren. Kamp je vrlo dobro uređen i imaju i bungalove, za cene nismo pitali, ali se verovatno može izguglati. Video snimak sa plaže Simos možete pogledati ovde.


Treća plaža je na suprotnom kraju od prethodno pomenute (na Google Earth blizu tačke označene sa Kato Nisi). Tamo nije bilo ni suncobrana ni ležaljki pa pretpostavljamo da ih izbacuju u sezoni, kada rade kafići (kafići se postavljaju samo u toku sezone, jer su plaže pod zaštitom pa nema stalnih objekata). 


Veoma je bitno da napomenem da na Elafonisosu postoji samo jedna benzinska stanica, za koju nam rekoše da radi samo do kraja avgusta. To znači da je, za one koji idu kasnije, najbolje da napune rezervoar na kopnu. 


Na ostrvu imaju zavidan broj restorana, kafića, prodavnica prehrambene robe, imaju i apoteku i ambulantu, nekoliko suvenirnica i meni najdražu prodavnicu vina. Tu smo zaglavili više puta, vina su uglavnom iz Monenvazije, medovača je ostavila veoma dobar utisak na mene (ne znam kakav sam  utisak ja ostavljala na ljude okolo posle degustacije). Imaju i med sa ostrva i iz mesta Neapoli, kreme na bazi maslinovog ulja i pčelinjeg voska (izuzetno blagotvorna, izlečih čmičak sa tri mazanja). Roba im nije jeftina, ali uz dobro vino cena se brzo zaboravi (meni najdraža vrsta amnezije). 


Ovim pisanijem sam potvrdila konstataciju mog dragog supruga da se u našoj kući zna ko samo priča, priča i priča, a vi budite srećni što ne morate da me slušate već samo da pročitate ovaj tekstić. 

Pozdravljam vas i srećan vam put, ma gde krenuli. 


Maja :)

Napiši komentar
993 Slobodan Radovic   27/05/2017
Lepo je opisano sve. Meni je interesantan i turizam i poseta grckoj, kao obilazak lepih krajeva.Tako i planiram da obidjem Peloponez, da posetim grad Kalamata koji je negde pocetkom 80-tih zadesio katastrofalan zemljotres. Krajnji cilj je plaza Voidokilia... pozdrav vama koji napisaste ovako lepu pricu
995 Miša   31/05/2017
Kampovanje je najbolji način da upoznate Grčku. Elafonisos je jedno od najlepših mesta na kome sam bio. Tako me opušta onaj horizont i tirkizna boja mora da sam prošle godine ostao čak 10 dana. Inače se zadržim samo po par dana po mestu. Mesto Skala na Peloponezu je rodno mesto Grka Zorbe (rođen je na Peloponezu, a živeo na Kritu) mada bez nekih obeležja (ima pivo Grk Zorba :-). Ne treba propustiti Korintski kanal ako već prolazite, Epidavros, Nafplio je jako lep, Spartu (Mikenu), Githio grad i južno Diros pećine na poluostrvu Mani (voze vas čamcem), Na Lakoniji obavezno Monemvasiu. A u povratku Patru, pa preko novog mosta Rio-Anti Rio do Nafpaktosa, onda lepim putem do najlepšeg sela Galaksidi i nešto dalje do Delfija. I Meteore obavezno, a kad ste već to Lefkada nije daleko, i čuvena plaža Porto Kaciki i..... Ima toliko toga, a odmor kratak, a i para ponestane :-)
2677 Marina Petrovic   09/09/2019
U zivotu ne procitah lepsi text na ovu temu
5545 GoraN Milovanović   01/02/2024
PRELEPI TEKSTOVI .ZANIMAJU ME CENE SMEŠTAJA.HVALA VAM DIVNI STE.


Najčitaniji tekstovi na našem sajtu