Grčka je naša najdraža zemlja za letovanje, pa smo prošle godine odlučili da posetimo jedan sasvim novi deo i nama skroz nepoznat do tada. Desetak dana pre polaska rešili smo da naša destinacija bude Jonska regija, tačnije mesto Sivota.
Niko od naših prijatelja nije posetio to mesto, već smo gledali preko interneta i jako nam se dopalo, iako smo bili malo skeptični kako ćemo se snaći, jer tamo skoro niko ne govori srpski jezik. Krenuli smo u novu avanturu, jako uzbuđeni sto ćemo toliki put prevaliti, a imali smo ograničenje, samo 6 dana letovanja. Veći deo puta je relativno novijeg datuma sa mnogo, zaista mnogo tunela. Kada smo došli do odvajanja za Sivotu, tu je već počela neka doza straha, jer je taj put bio tesan sa krivinama koje u životu nisam videla, ali malo smo se oraspoložili kada smo ugledali more.
Boja jonskog mora se zaista izdvaja od svih drugih, tačno je bilo kao na slikama, tirkizno, prelepo. Kada smo ušli u Sivotu, mogu reći da nismo baš bili oduševljeni, mislim da će to mesto tek da zaživi. Stigli smo do našeg smeštaja, tu smo dobili i više nego sto smo očekivali, vila je bila sređena, čista i u samom centru, a opet na mirnom mestu.
Sivota je, barem za sada, više mesto za porodice i one koji traže odmor i mir. To je nama svakako odgovaralo. Odlučili smo da posetimo prvu plažu, takozvanu gradsku plažu Galikos Molos, iako je to bilo popodne, voda je bila kristalno čista, to je ono što je dalo veliki plus našem izboru. Sivota je jako mala, pa su sve plaže relativno blizu jedna drugoj. Svakog dana smo obilazili po dve plaže, jer je stvarno šteta da odete tamo, a ne vidite sve te lepote.
Tamo ćete na plažu uglavnom čuti italijanski jezik, koji je raj za uši, i gledati Italijane koji su tu u grupama sa minimum deset ljudi, oni su tako opušteni i zaista se vidi da znaju da uživaju. Uveče je bilo divno šetati pokraj mora, usidrenih jahti, prepunih taverni i svuda se u vazduh osećala neka sreća i mir. Iz Srbije smo pošli s informacijama da su tamo cene mnogo više u odnosu na Olimpijsku regiju i Halkidiki, međutim ipak nije baš tako, jesu malo veće cene u restoranima i manjim drakstorima ali to je i razumljivo s obzirom na njihove goste koji uglavnom dolaze skupocenim jahtama. Mi nismo iz Srbije ništa nosili za hranu, jer smo imali samo pet noćenja i rešili smo da tih šest dana stvarno uživamo i da se opustimo.
Moram da spomenem njihovo tradicionalno jelo "kleftiko", jagnjetina na grčki način, jako nas je interesovalo da probamo, pa smo se odlučili za jedan restoran. Posle malo dužeg vremena dobili smo traženo jelo, i mogu da vam kažem da nam se nimalo nije dopalo, dosta smo platili ali ukus nikakav. Ali preporučujem onima koji se odluče za Sivotu da ne odustaju, ja ostajem pri mišljenju da smo ipak izabrali pogrešan restoran, jer onaj koji su nam preporučili tamošnji ljudi, bio je prepun gostiju. Ko se uželi malo veće kupovine a za manje para može otići do obližnjeg većeg grada Igumenice.
Tu smo obišli Lidl i u jednoj poslastičari jeli najukusniji sladoled ikada. Iako smo malo vremena imali obišli smo skoro sve plaže u okolini Sivote i kao najlepše izdvojile se Mega Amos, Mikri Amos i Karvouno. Plaža Bela Vraka o kojoj smo mnogo čitali da je hvale, mogu reći da je bila blago razočarenje, ništa posebno, ima mnogo lepših i sređenijih.
Pretposlednjeg dana smo dosta razmišljali da li da odemo do ostrva Lefkade, kada smo već toliki put prešli a do tamo nam je trebalo nekih dva sata. Možda zvuči malo ludo, ali odlučili smo i krenuli negde između 11h i 12h. Uzbuđenje je već počelo kada smo trebali da prođemo tunelom ispod mora. Preživeli smo :) a onda smo došli do mosta na moru koji se otvara na svakih sat vremena da prođu brodovi. Stigli smo u Lefkas, i uputili se do jedne od najlepših plaža u Grčkoj "Porto Katsiki". Da smo znali da je tako daleko i da je put takav kakav jeste, sigurno bi odustali u startu. Usput smo naišli na lep vidikovac, odakle se pruža prelep pogled na beskrajno lepo more i plažu Pefkoulia.
Nastavili smo do našeg cilja, ali bilo je zaista naporno jer je put blago rečeno katastrofa, jako uzak i loš, negde smo čak imali utisak da prolazimo kroz nečije dvorište, koliko su bile uske ulice i kuće jedna do druge. Svi smo se unervozili i takoreći pokajali što smo uopšte krenuli do te plaže. Kada smo stigli do odvajanja za našu plažu, bilo je još oko 5km, tu je bilo neko odmaralište i vidikovac, pogledali smo u pravcu mora, a tolika je magla bila, da od mora nije bilo ni traga. Razmišljali smo da li da se vratimo nazad ili nastavimo, ipak smo nastavili i došli do parkinga gde smo jedva našli mesta, bilo je prepuno. Pitali smo se da li je vredelo doći ovakvim putem i videti čuvenu plažu "Porto Katsiki", međutim kada smo se spustili stepenicama, tu je nestala sva negativna energija, ugledali smo boju mora kao da je najlepši fotošop odrađen.
Ne mogu da vam opišem kakva je to lepota, u životu nisam mislila da postoji boja mora kakva je tamo. Već smo se svi složili da je vredeo sav onaj naporan put. Uživali smo narednih par sati, sreli ljude iz Srbije koji su tu letovali par godina unazad zaredom, i od njih čuli za mnoge lepote Lefkade. Ja sam još uvek pod utiskom iako je prošlo par meseci, iako smo proveli na toj plaži samo par sati, ali osećala sam se kao da smo na drugom kraju sveta, nestvarno lepa boja mora koju nikada ranije nismo nigde videli. Kada smo se vratili u Sivotu, iskoristili smo vreme da nabavimo njihove začine i razne suvenire jer je sutradan već bilo vreme za povratak kući.
Moj zaključak je, da nam je ovo bilo najlepše letovanje do sada, iako je trajalo kratko, nismo ni uspeli da se odmorimo jer smo hteli što više da vidimo i upoznamo to mesto, bili smo jako aktivni. Iako Sivota jos uvek nije bas sređena i malo je skuplja, meni se jako dopala, prvo zbog prelepog mora, lepih malih plaža, tišine, mira, dosta zelenila, što smo tamo bili uglavnom između Italijana i Grka, jer slušati njihove jezike je divota. Sve u svemu, preporučujem Sivotu, onima koji su željni nečeg novog i avanture.
Ceca Amadeus