Uvek sam mislila da u životu najvažnije stvari su uspomene. Dragoceni momenti iz života znače mnogo više od materijalnih stvari.
Od malih nogu volim putovati posetiti i upoznati svet, stare gradove, planine, predivne plaže i netaknutu prirodu. Uspomene su jedini stvari u životu što nam niko nikad oduzeti ne može, koje su samo naše bilo šta da se desi. Možemo izgubiti bilo šta u životu ali uspomene su zauvek sa nama do groba.
Predprošle godine sa porodicom smo odlučili da posetimo jedno od mnogobrojnih Grčkih ostrva. Najviše sam ja bila koja sam želela da vidim nešto lepše, divlje, egzotičnije nego što sam ranije imala prilike videti. Preko interneta sam zapazila jedno Jonsko ostrvo Lefkadu. Odmah sam se zaljubila u slike plaže ostrva i želela sam uživo da vidim to bezkrajno plavetino. Putovanje smo planirali za septembar ja, muž, sin od jedanaest godina i mali sinčić od tek godinu dana. Brzo smo našli jeftin smeštaj apartman sa bazenom u Nidriju. Putovali smo autobusom put je bio prilično dugačak oko dvadeset sati ukupno, sa pauzama. Lepo smo putovali bez ikakvih problema čak i bebi se sve svidelo i nije ni plakao na dugom putu.
Radoznalo smo čekali da stignemo do ostrva i da upoznamo prelepo ostrvo. Do Lefkade nije potreban čak ni trajekt jer je povezan sa kopnenim delom pokretnim mostom. Koji je baš zanimljiv. Polako smo stigli u jutarnjim časovima u Nidri gde smo bili smešteni. Nidri je glavno turističko mesto na Lefkadi sa lepim tavernama, šetalištem pored mora, lunaparkom za decu. Plaža u Nidriju nije među najlepšim plažama malo je uska sa malim kamenčićima ali more je naravno i tu čisto plaža uredna. Na toj plaži smo proveli samo dva dana, Nidri je bila odlična baza da iznajmimo auto i posetimo sve divne plaže. Uzeli smo auto za sedam dana za 175 eura što je super cena po dan dvadesetpet eura mali Fiat panda.
Počelo je ludilo obožavali smo vozikati po ostrvu bilo je jako zanimljivo okolo planine, strmi putevi, i iza svakog ćoška se smeška divno beskrajno Jonsko more. Prvo smo odlučili da posetimo najlepšu kraljicu plaže Porto Katsiki. Dosta smo dugo putovali malo više od sat vremena to mesto od Nidrija je udaljen oko četirdeset kilometra putevi na planinama su ponekad loši. Kad smo stigli parkirali smo u bezplatan parking i krenuli smo do stepenica kojih ima četrdeset pet. Kad sam stigla na početak stepenica i videla sam tu plažu skoro da sam zaplakala more je bilo toliko plavo toliko providno da sam se osećala kao u raju...
Kad smo stigli dole uz stepenice bila sam zahvalna da sam sve to mogla videti u životu. Proveli smo skoro ceo dan na plaži more je bilo toplo a mali beli kamenčići predivni kako su se mešali sa penom od mora. Deca su puno igrala, ha se sučala sa mužem popili sok ili pivo što smo poneli. Bilo je fenomenalno. Većem sinu je postala omiljena plaža Porto Katsiki. Drugi dan smo posetili još jednu fenomenalnu plažu Egremni. Mi smo bilk pre zemljotresa i uspeli smo još da se spustimo sa tristopedeset stepenica. Vredelo je svaki korak kad smo videli te strme stene okolo sa zelenilom koji se pomešalo sa bojom mora koji je bio u milion plave boje stvarno sam mislila da sam stigla u eden.
Prelepo nikad do tada, a čak ni posle nisam videla toliko tirkizno more. Bili smo umorni ali vredelo je videti taj raj. Treći dan smo posetili moju omiljenu plažu Agiofili. Agiofili je mala plaža blizu mesta Vasiliki. Mnogi kažu da Lefkada nije za porodicu sa malom decom što je delimično tačno ali ako roditelji imaju malo avanturističkog duha a tate snagu da uzmu decu u naručje greh bi bilo propustiti te plaže. Kola smo morali parkirati i pešačiti malo više kroz brdo malim lošim putem dete smo naravno nosili i sve što nam je potrebno do plaže. Umorili smo se ne kažem ali kad sam sa brda videla plažicu Agiofili more toliko providno kao u akvarijumu i toliko lepo svetlo plavo ja sam bila oduševljena. Ceo dan sam samo slike pravila. Pravi raj, pravi eden. Najlepše mesto.
Četvrti dan je isto bio naporan kolima smo išli u malo ribarsko selo Agios Nikitas. Tamo smo pojeli ručak koji nije bio skup po porciji pečeno meso sa salatom oko deset eura a sok ili pivo oko dva eura. Sladoled za decu jedan euro. Posle smo kreluli na najteži put do plaže Milos. To već nije bilo iza brda nego preko planine, put dugačak, težak ali nikad nećemo zaboraviti, rado se sećamo teških trenutaka. Plaža Miloš isto lepa divlja sa malim kamenčićima a more plavo plavo beskrajno.
Peti dan smo isli na Kathismu jedino uređenu plažu sa ležaljkama i barom, plaža lepo uređena čista ali nije bila toliko egzotična. Šesti dan smo posetili još neke manje poznate plaže lepe na nekima čak smo naleteli na pesak što je retko na Lefkadi, jer je svugde malo kamenje. Sedmi dan smo iskoristili da se provozamo po ostrvo. Bili smo u glavni grad Lefkas gde smo prošetali kroz taverne i pojeli sladoled. Obišli smo i vodopad kod Nidrija gde je voda savršeno čista i hladna put vodi kroz planinicu i pejzaž je fantastičan. Bili smo i u manastir koji je prelep i oduševili se, a deci bilo malo manje zanimljivo. Kako smo se vozikali naleteli smo na neku zabačenu plažu sa peskom ne znam ime plaže a boja mora tirkiz i zeleno meša se ko na paleti za crtanje. Napravili smo puno fotografija, okupali se a uveče krenuli u Nidri i predali auto.
Svako veče smo šetali kraj mora pojeli giros za dva eura ili picu za šest eura i sladoled. Imali smo i Lidl prodavnicu gde smo sve jeftino kupili kao kod kuće: voće, pivrće, mleko, hleb, slatkiše i sve. U apartman smo prvoveli jedan dan kad je kiša padala gde smo mogli i kuvati, a pretežno smo jeli u gradu. Imali smo u dvorište mesto za roštilj i to smo rado pravili i bazen smo voleli koristiti. Ukućani su bili ljubazni čak su i sa decom igrali. Grci su fantastični ljudi koji znaju živeti.
Sve u svemu Lefkadu preporučujem svakom ko želi da vidi pravi tropski raj na zemlji. Plaže su zaista prelepe plave more čisto i providno. Još lepše nego na slikama. Mene još čeka Lefkada nazad i vratiću se, jer mi je Lefkada ljubav na prvi pigled i ostaje do kraja života! A uspomene čuvam u srcu zauvek kao najveće blago!
Nataša Mernikov