Kako smo nekada letovali u Grčkoj
09/03/2018 Tekst ažuriran 31/10/2021 Iskustva 1

Turisti iz nekadašnje Jugoslavije na letovanje u Grčku počeli su da odlaze ranih 70-ih godina. U vreme kada nije bilo interneta, foruma, društvenih mreža i pametnih telefona, a mnogi u svojim kućama i stanovima nisu imali čak ni fiksni telefon - umesto GPS navigacije koristili su se atlasi i mape.

Današnje generacije verovatno to teško mogu da shvate, ali letovanje u Grčkoj je nekada bilo moguće i bez ovih stvarčica. I ne samo da je bilo moguće već je bilo i mnogo opuštenije: nije postojala briga da li će biti dovoljno novca, nije se postavljalo pitanje kakve su plaže i da li je more tirkizno, bilo je važno samo da se ode.

Letovanje u Grčkoj nekada i sada

Da bi se danas otišlo na letovanje u Grčku potrebno je proveriti i uraditi mnogo toga.

Danas su turistima presudne mnoge stvari koje nekada nisu donosile "glavobolju": da li smeštaj ima TV, da li radi internet, da li postoji šetalište, da li je plaža peščana, gde su jeftini supermarketi, da li je more hladno i mnoga druga.

Osim svih ovih pitanja koja se postavljaju, potrebno je naći pouzdanu turističku agenciju ili smeštaj preko interneta, pročitati iskustva turista na raznim stranama, raspitati se o letovalištu, pa neretko planiranje i priprema mogu da potraju nedeljama pa čak i mesecima..

Nekada je bilo dovoljno spakovati se, sesti u automobil i stići na more.

Gde se najčešće letovalo u Grčkoj

Sedamdesetih i delom osamdesetih godina u Grčku se odlazilo na letovanje "na bum", bez ikakvih prethodnih rezervacija. Krajem osamdesetih i delom devedesetih godina jedan deo turista je i dalje letovao na ovaj način, dok je drugi deo koristio aranžmane turističkih agencija, a neki su svoj odmor rezervisali pozivajući vlasnike telefonom. Fiksnim naravno.

Iako letovanje u republikama tadašnje SFRJ nije predstavljalo luksuz, ipak odlazak u Paraliju, Platamon, Agia Triadu, Leptokariju i ostala letovališta popularna tih godina, bio je rezervisan za turiste boljih finansijskih mogućnosti.

U Grčku se putovalo prenatrpanim Fićama ili Tristaćima, na put se kretalo u ranim jutarnjim časovima za vreme hladovine, a na more stizalo predveče. I niko nije razmišljao o jednom "izgubljenom" danu manje ili više.

Novca nije falilo, letovanje nije predstavljalo luksuz i svi su bili zadovoljni skromnim nameštajem u hotelskim sobama koji su najčešće činili kreveti, ormani, a ponegde i zajedničko kupatilo.

Tih godina se letovalo u hotelima ili kampovima. Deca su i tada plivala sa perajima i pojasima na naduvavanje, ali umesto današnjih skutera na vodi, atrakcija je bila provozati se po moru običnim drvenim čamcem. 

Nešto kasnije vlasnici su počeli da izdaju turistima po jednu sobu u okviru kuće u kojoj su i sami živeli, a kako su potrebe turista rasle i njihov broj se povećavao, počeli su da se grade i čitavi privatni kompleksi sa sobama, a kasnije i studijima koja su imala kuhinje.

Ipak, kampovi u Grčkoj su tih godina bili ekonomičan vid letovanja pa se neretko dešavalo da turisti u njima provedu i dvadesetak dana. Danas je kampovanje i boravak u prirodnom ambijentu, na čistom vazduhu, pored lepih peščanih plaža, postalo luksuz, jer ovakvi kampovi nisu brojni.

Kako su nekada izgledale plaže

Beach barovi koje danas možete videti na plažama Grčke, bili su privilegija isključivo hotela i kampova. Na plažama ispred kojih nije bilo turističkih objekata, uvek je bilo mesta da se uživa i turisti su najčešće ležali na svojim dušecima ili peškirima. 

Nekadašnji barovi na početku su imali samo stolice i suncobrane, a komforne ležaljke su u upotrebu ušle nešto kasnije. Na ostalim plažama suncobrani su bili veoma retki, mogli su se videti tek ponegde i u letovalištima je generalno bilo mnogo više zelenila nego danas.

Umesto mailova, Viber i Whats-app poruka, sa mora su se slale obavezne razglednice - veoma lep običaj koji je na žalost danas skoro u potpunosti iskorenjen.


Tragajući za informacijama naišli smo i na podatak da su grčka ostrva postala popularna još 60-ih godina zahvaljujući svetskom jet setu koji je krstario njima, a najveće zasluge za to su imali Jackie Onassis, Anthony Quinn (film "Grk Zorba"), Leonard Cohen i još neki.


Slike: Old Photos of Thessaloniki
Razglednice: Vladimir Predojević

Napiši komentar
2001 Dex   15/09/2018
Nama se znalo... Skupimo se nas 3 ili 4 porodice zajedno i krenemo put Grčke. Na putu do tamo, obavezno zaustavljanje u Skoplju, pored Vardarskog mosta u nekom od obližnjih kafića ili restorana potražili bismo neko osveženje (kafa, sok, pivo, sladoled, šta ko voli...) Zatim bismo tako osveženi i okrepljeni nastavili ka Solunu, u kome bismo obavezno prenoćili i obišli grad uzduž i popreko... Sutradan, odmoreni i naspavani nastavili bismo put do Stavrosa, u kome bismo letovali i provodili po 10 i više dana... I tako svake godine, 10 godina zaredom... Bile su to najlepše godine mog života...


Najčitaniji tekstovi na našem sajtu