Ko je bio Mikis Teodorakis uz čije melodije lečimo nostalgiju za Grčkom?
07/04/2019 Tekst ažuriran 03/09/2021 Iskustva 2

Prva asocijacija na ime Mikis Teodorakis su većini verovatno filmovi “Grk Zorba”, “Z” i “Serpico”, ali je on pored toga napisao preko 1.000 pesama koje su postale trajno nasledstvo grčke muzike. Smatra se najpoznatijim živim kompozitorom u Grčkoj.

Značajno je istaći da je Mikis Teodorakis podržavao Srbiju tokom jugoslovenskih ratova i kao podrška Srbima učestvovao na dobrotvornom koncertu u znak protesta protiv NATO bombardovanja Jugoslavije 1999. godine. Proglašen je za počasnog građanina Novog Sada 2004. godine, u znak zahvalnosti za to što je Srpskom Narodnom Pozorištu poklonio prava za izvođenje baleta “Grk Zorba”, čime je značajno doprineo afirmaciji Novog Sada kao grada kulture.


Govor Mikisa Teodorakisa 1999. na trgu Sintagma u Atini protiv bombardovanja Srbije


Mikis Teodorakis (pravo ime Mihail Theodorakis) je rođen na ostrvu Hios, 29. jula 1925. godine. Njegova fascinacija muzikom započela je još od ranog detinjstva kada je napisao svoje prve pesme, a prvi koncert je održao sa samo 17 godina, u Tripoliju na Peloponezu. Pošto je počeo da se bavi politikom, za vreme Grčkog građanskog rata bio je uhapšen, poslat u izgnanstvo, a zatim deportovan na ostrvo Makronisos gde je mučen.

Tokom ovog perioda, on je istovremeno i studirao na Atinskom Konzervatorijumu, a 1950. je uspešno završio studije. Nakon toga je otišao na Krit gde je postao direktor muzičke škole u Hanji i osnovao svoj orkestar. Ovo je bio prvi period njegovog muzičkog stvaralaštva.

Biografija

U Pariz odlazi 1954. godine i tamo započinje studije muzičke analize i dirigovanja. Vreme koje je tamo proveo, od 1954. do 1959. godine, smatra drugim periodom svog stvaralaštva. Tada osvaja veoma značajne nagrade i priznanja, kao što je Zlatna medalja na Moskovskom muzičkom festivalu, a njegov prvi koncert za klavir, prva simfonija i baletska kompozicija su dobile međunarodno priznanje. 

Nakon uspešnih izvedbi Teodorakisovog baleta “Antigona” u Kraljevskoj operi Covent Garden u Londonu, francuski kompozitor Darius Milhaud ga je nominovao za američku Copley muzičku nagradu za najboljeg kompozitora godine. Doživeo je uspeh i sa svojim prvim kompozicijama u filmovima Ill Met by Moonlight i Luna de Miel, a naslovna numera “The Honeymoon” postala je deo repertoara Bitlsa.

Teodorakis se vraća u Grčku 1960. godine i sa ciklusom pesama “Epitaphios” započinje treći period svog komponovanja, čime značajno doprinosi kulturnoj revoluciji u svojoj zemlji. Njegova najznačajnija dela zasnovana su na tekstovima najlepše grčke i svetske poezije, koju su pisali Giorgos Seferis, Yannis Ritsos, Federico Garcia Lorca i drugi. Takođe je razvio svoj koncept “metasimfonijske muzike” (kompozicije u kojima se mešaju simfonijski elementi i popularna muzika, kao i zapadni simfonijski orkestar i grčki narodni instrumenti). 



Neki od značajnijih ciklusa pesama iz ovog perioda su “Archipelagos” (Pesme ostrva), “Politia A & B” (Pesme grada), “Epiphania” i “Mauthausen trilogija. “Mauthausen trilogija” je opisana kao “najlepše muzičko delo ikada napisano o holokaustu” i smatra se možda i njegovim najboljim delom. Osnovao je “Atinski mali orkestar” i “Muzičko društvo Pireja” i održao brojne koncerte širom Grčke i inostranstva.

Šezdesetih godina Mikis Teodorakis se aktivno uključuje u politiku. Nakon atentata na Georgisa Lambrakisa u maju 1963. osniva Lambrakisovu demokratsku omladinu i postaje njen predsednik. Nakon izbora sledeće godine, postaje član grčkog parlamenta, povezan sa levičarskom strankom EDA. Zbog svoje političke ideologije, bio je stavljen na “crnu listu” u vreme svoje najveće slave i veliki broj njegovih pesama je bio cenzurisan i zabranjen na grčkim radio stanicama. 

Tokom 1964. je napisao muziku za film “Grk Zorba” i naslovna numera ovog filma i danas predstavlja zaštitni znak Grčke i njegovo najprepoznatljivije delo. Kompozicija je takođe poznata i kao “Sirtaki ples”, inspirisan starim kritskim tradicionalnim plesovima.

Kada je 1967. vojna hunta preuzela vlast u Grčkoj, Teodorakis osniva Patriotski front. Pukovnici su 1. juna objavili dekret kojim je zabranjeno sviranje i slušanje njegove muzike, a u avgustu ga uhapsili i zatvorili na pet meseci. Nakon izlaska iz zatvora, Teodorakis je sa svojom suprugom i dvoje dece proteran u selo Zatouna, a kasnije ga šalju u koncentracioni logor Oropos. 

Zahvaljujući Međunarodnom pokretu solidarnosti, na čijem čelu su bili brojni istaknuti umetnici, Teodorakisu je 1970. godine dozvoljeno da ode u izgnanstvo u Pariz, gde je odmah prebačen u bolnicu zbog plućne tuberkuloze. I dok je bio u izganstvu, Teodorakis se četiri godine zalagao za svrgavanje hunte.

Održao je hiljade koncerata na svim kontinentima kao deo svoje borbe za povratak demokratije u Grčku. Tom prilikom je upoznao mnoge značajne ličnosti sa kojima se sprijateljio i koji su ga podržali, i postao poznat širom sveta kao simbol otpora protiv diktature u Grčkoj.

Povratak u Grčku

Nakon pada vojne hunte 1974. godine Mikis Teodorakis se vraća u Grčku da bi nastavio svoju muzičku karijeru i koncerte, a istovremeno je učestvovao i u javnim poslovima. Bio je predložen kao kandidat za gradonačelnika Atine, nekoliko puta biran za poslanika u Parlamentu i bio ministar u vladi Konstantina Mitsotakisa. Nakon toga je imenovan za generalnog muzičkog direktora hora i dva orkestra Grčkog državnog radija (ERT), sa kojima je ostvario uspešne koncertne turneje u inostranstvu.

Od 1981. godine je započeo četvrti period svog muzičkog stvaralaštva tokom kojeg se vratio simfonijskoj muzici, a nastavio je i da komponuje cikluse pesama. Njegovi najznačajniji radovi su Druga, Treća, Četvrta i Sedma simfonija. U tom periodu dobio je Lenjinovu nagradu za mir. Komponovao je svoju prvu operu Kostas Kariotakis (Metamorfoze Dionisa) i balet “Grk Zorba” izveden premijerno u Areni u Veroni tokom Festivala Verona 1888. godine. Nešto kasnije je napisao svoju biografiju “Putevi Arhangela”.
 


1989. započinje peti i poslednji period svog muzičkog pisanja. Napisao je tri opere (lirske tragedije): “Medea”, “Elektra” i “Antigona”, a ovu trilogiju upotpunila je njegova poslednja opera “Lisistrata”, premijerno izvedena u Atini 2002. godine. Osnovao je pokret “Spitha: Građanski Pokret Nezavisnosti”, čiji je glavni cilj pomoći Grčkoj da izađe iz ekonomske krize i koji poziva ljude da se okupe i izraze svoje političke ideje. 

Mikis Teodorakis poslednjih godina

Poslednjih godinaTeodorakis je bio zvanično u penziji, ali je i dalje pisao i povremeno objavljivao tekstove o politici i kulturi. U međuvremenu je osvojio je brojna priznanja, među kojima su: nagrada Sorano za prijateljstvo i mir, Međunarodna muzička nagrada UNESCO-a, nagrada Erich Wolfgang Korngold za filmsku muziku na Međunarodnom bijenalu filmske muzike u Bonu, nagrada za životno delo u Gentu.

U februaru 2019. godine, Mikis Teodorakis je hospitalizovan u Atini zbog problema sa srcem, a u martu mu je ugrađen pejsmejker. Uprkos njegovom slabom zdravlju nastavio je da učestvuje u javnim poslovima, pa se poslednji put obratio javnosti u januaru u Atini na skupu protiv sporazuma Grčke o normalizaciji odnosa sa Makedonijom.

2. septembra 2021. preminuo je u svom domu u Atini u 96. godini.

Napiši komentar
4068 Branislav Djuric   02/09/2021
SAUCESCE PORODICI NEKA MU JE LAKA ZEMLJA VECNAMU SLAVA AMIN. LEGENDE NE UMIRU.
5604 Milena Rodic   10/03/2024
veliki čovek,veliki umetnik,veliki prijstelj Srbije - imala sam priliku da ga vifim i upoznsm cerku Marinu i sina Jorgosa


Najčitaniji tekstovi na našem sajtu