Leto u Pargi... by Jelena Narančić
07/03/2016 Tekst ažuriran 10/12/2016 Iskustva 0

Letovanje u Pargi smo uplatili u “zadnji čas”, polazak je bio dva dana nakon odluke i apsolutno nismo znali sta da očekujemo, jer nismo imali vremena da se informišemo. 


Iz Beograda smo putovali autobusom nekih 16 sati. Prvi susret sa Pargom, hm, nikada neću zaboraviti taj miris, miris mora, soli, izražajniji i jači nego u nekim drugim mestima… Ja sam dete sa mora, rođena na moru, odrasla na moru, i verujte taj miris je u Pargi drugačiji. Stigli smo rano ujutru i imali smo dosta vremena da prošetamo dok nam ne pripreme sobe. Već na prvu “šetnju” smo imali osećaj kao da nismo u Grčkoj već negde u Italiji. Arhitektura potpuno nesvakidašnja za teritoriju Grčke, Venecijanska tvrđava koja ponosno stoji iznad grada, predivne uske ulicice….. Nakon smeštanja u sobe, razume se, pravac plaža.

Gradska plaža Krioneri, čista, sređena, uredna, pesak i sitan šljunak. Voda predivna, čista, bistra. Ali ono što je mene najviše fasciniralo je ostrvce sa crkvom, preko puta plaže. Kažu da može i da se prepešači, videla sam ljude, ali zbog moje “visine” ja sam ipak bila primorana da plivam do njega. Predivna crkvica koja u svojoj belini blista i presijava se na suncu. Nismo ulazili unutra, jer nismo bili prikladno obučeni, ali mislim i da je bila zaključana. 

Neko je bio domišljat i na vrhu ostrvceta do kojeg se dolazi stepenicama napravio klupice za uživanje u tom predivnom pogledu na Pargu i okolna brda. Plaža Piso Krioneri, plaža za moju dušu. Veliko belo kamenje, hladna voda, bez gužve. U blizini gradske plaže, a opet izvan “gradske verve”. Okružena brdima punim zelenila, pomešani mirisi mora, soli, borova….. 

Plaža Valtos, treba malo više strpljenja i kondicije da bi se došlo do nje, ali vredi. Nalazi se sa “druge strane brda”, potrebno je da se prvo popnete na uzvišenje iznad grada, a onda se spustite niz mnooogo stepenika do plaže. Plaža je ogromna, peščana, otvoreno more. Do nje voze i brodići iz luke u centru Parge, ali ipak je lepše odšetati do nje.

Venecijanska tvrđava na uzvišenju iznad grada nas je ostavila bez daha, što zbog svoje očuvanosti, što zbog pogleda koji puca iz njenog dvorišta. Mnoštvo skrivenih zidina, neistraženih kutaka koji mame na lutanje po njima. Sam gradić je mali, obiđe se i uzduž i popreko vrlo brzo, ali uvek se pojavi neka nova uličica, neka nova kuća, neki novi kutak koji ste zaobišli. Prozori, ah ti prozori u Pargi, mislim da sam najviše fotografisala prozore, roletne, žaluzine, svih mogućih boja i veličina. 

Taverne, kafići, prodavnice, suvenirnice, na svakom koraku, prepune svega i svačega što vas samo mami da potrošite još neki Evro više. Ispred svakog restorana, tradicionalno, pozivaju vas da uđete baš u njihov restoran. U nekoliko restorana u kojima smo bili, hrana fenomenalna, cene poprilično više nego u ostalim delovima Grčke, ali to je razumljivo obzirom na to da su tamo glavni gosti Skandinavci i Britanci čiji je standard mnogo viši od našeg. 

Velikih marketa u Pargi nema, sve su to njihovi “supermarketi”, sa popriličnim razlikama u cenama. Pekara, Green bakery, fenomenalna, odlična peciva, kolači….

Iz Parge postoji dosta izleta na koje se može otići. Jonska ostrva, Krf, Paxos I Antipaxos, Aheron….. preporuka je da idete u svojoj režiji, a ne preko agencije jer su razlike u cenama poprilične.

Paxos i Antipaxos, odličan izlet, nestvarno plavo more, plave pećine, zaista mora na kartu boja da se uvrsti i jonsko plavo jer ta boja ne postoji nigde osim u Grčkoj. Pristajanje je na Paksosu, predivnom ostrvcetu nestvarne lepote. Dovoljno vremena za ručak i kupanje.

Izlet koji je na mene ostavio poseban utisak je reka Aheron, prema grčkoj mitologiji reka Stiks u kojoj je majka okupala Ahila držeći ga za petu. Jednim delom se pešači kroz reku koja je potpuno ledena, nestvarno iskustvo.

Sve u svemu, Parga i njena okolina su nešto što vredi i treba videti. Ljudi su srdačni i topli, predusretljivi, mnoštvo restorana koji vas mame da probate njihove specijalitete, plaže stvorene za uživanje u predivnom Jonskom moru, suvenirnice prepune sitnica koje vas mame da ih ponesete kući iako vam nisu potrebne… 

Parga nije najlepše mesto u kojem sam bila, Parga nema najlepše plaže na kojim sam se kupala, ali Parga ima ono nešto, ono nešto neobjašnjivo što vas mami da joj se ponovo vratite. I vratićemo se sigurno.


Jelena Narančić

Napiši komentar

Najčitaniji tekstovi na našem sajtu