Posle kraćih konsultacija rešismo da krenemo put Leptokarije. Na odluku je najviše uticala dužina putovanja, odnosno, da put traje što kraće (obzirom da smo putovali autobusom) i da u odabranom mestu imamo sve što bi nam eventualno bilo potrebno, opet zbog toga što ne idemo svojim autom.
U tom slučaju, najbliže destinacije su u Solunskoj i Olimpskoj regiji, a kako smo prvu obišli prošlog leta, lako smo odlučili.
Uvek me najviše brine putovanje, ipak 600 km, mahom auto-putem, sa dovoljno pauza, nije ni približno bilo mučenje kakvom sam se nadala. Naprotiv, nekako je brzo prošlo, bez preteranog čekanja na granicama.
Iako je ulazak u sobe bio predvidjen za 14h, sobe su već bile spremne kad smo stigli (oko 11:30 po grčkom vremenu) tako da smo se odmah smestili. Smeštajem smo bili zadovoljni, naroćito zbog blizine plaže i samog centra Leptokarije.
Leptokarija je mali gradić u podnožju Olimpa, sa dugačkom plažom od 6km. Prvog dana, vodič nas je povela u šetnju mestom i pokazala bitnija mesta i ono što bi nas moglo zanimati ili nam zatrebati, tipa marketi (Masutis u glavnoj ulici), ambulante, apoteka, pijaca, pošta, železnička stanica (kojom za samo 5 minuta i isto toliko evra možete otići u Nei Pori). Glavna ulica je Metaksa i proteže se od plaže uz brdo i tu ćete naći bukvalno sve što vam treba: od smeštaja, marketa, taverni, restorana, pekara, poslastičara, kafića, pa sve do zlatara, krznara, butika i suvenirnica. Pruga prolazi kroz grad, i kako nam je rečeno, deli grad na novi deo ispod pruge, bliži plaži, koji je van sezone pust, i na stari iznad pruge, gde žive meštani.
Velikim plusom Leptokarije se smatra blizina Olimpa, što zbog prijatne klime, što zbog pijaće vode. Osim toga u blizini ima još dosta mesta za posetiti i videti, tipa, Litohoro u podnožju Olimpa, Paralija i Olimpik bič severno, kao i Platamon i Nei Pori južno, i tvrđava Sveti Pantelejmon. Solun je udaljen stotinak kilometara, a Katerini 30-ak. Samim tim postoji veliki broj izleta koji se mogu uplatiti u lokalnim agencijama po prihvatljivim cenama, a neke od njih možete izvesti i u privatnoj režiji ukoliko putujete svojim autom, jer je Leptokarija na takvoj poziciji da je sve relativno blizu.
Ukoliko niste svojim autom došli, možete ih iznajmiti, ili skutere, a možete i njihovom fantastičnom železnicom otići do Nei Porija npr. (karta 4e, povratna 80c). Vrlo tačni, čisti, klimatizovani vozovi.
Cene, kao vrlo bitna stavka, za sve one koji bi da letuju, a da ne potroše celu životnu ušteđevinu, su još jedan plus za ovo mesto. Rekla bih, da je jeftinije i od Solunske regije. Npr. na plaži veliko točeno pivo i sok iznesu oko 5-5.50e i uz to imate suncobran i ležaljke. Giros u tortilji 2e, pizza parče isto 2e, porodična u zavisnosti od vrste oko 8e, sladoled na točenje od 1.50, kugla 1e... Kafa: grčka je od 2.50e na plaži u baru do 1.50 u tavernama van glavne ulice. Inače je sve kako odmičete od plaže jeftinije, tako da se nemojte zaletati.
A za pravi morski ručak (plodovi mora i nešto za popiti) treba da izdvojite od 20-25e. Jeftinija varijanta bi bila ručak po principu švedskog stola u hotelu Dafni plus (jedan od retkih gde možete naručiti supu ili čorbicu) 6e po osobi, doručak u istom je bio 4e. Ukoliko ste ipak za varijantu prezalogajiti nešto kod kuće na brzinu, pekare i marketi su sasvim solidno opremljeni.
A tu je i pijaca utorkom, gde možete kupiti sve od voća i povrća, začina, maslina i maslinovog ulja. Npr. masline sa paprikom 3.50 za kilogram. Da ne biste čekali utorak, tu su ulični prodavci voća, kod kojih za 1e možete kupiti bilo šta od sezonskog voća i povrća. Cene smeštaja takodje prihvatljive. Kažu da su cene u jeku sezone malo više, ali i da je tada ispod pruge teško naći smeštaj, što je rekla bih, opet pokazatelj da čak ni tada nije preskupo. A mesto je dovoljno veliko da ne sumnjam da bi svako našao odgovarajuci smeštaj.
Što se mora tiče, Egejsko važi za toplo more. Tako je bilo i ovog juna, uprkos promenljivom i vetrovitom vremenu, voda topla i prijatna za kupanje. Ako izuzmemo morsku travu, a to zahvaljujući talasima i vetru pre svega. A i čisto, ako ćemo suditi po delfinima koje smo videli.
Malo je problematičan ulaz u vodu, iako je plaža peskovita, pri ulasku ima velikog kamenja. Ali kako odmičete levo od gradske plaže, kamenja je sve manje, i gužve je sve manje i sve je lepše za kupanje. Posle hotela Olimpic bay, možete se osamiti na plaži, ili mozete produžiti još malo i doći do Mylos plaže. Super za omladinu jer redovno organizuju žurke na plaži, a super i za one koji vole da se udalje od gradske vreve jer je plaža ogromna.
Još jedna stvar na kojoj bi mogli da porade je usko šetaliste uz samu plažu, zapravo trotoar, jer je ulica otvorena za saobraćaj. Tako da od mirne šetnje pored mora nema ništa ukoliko ne šetate samom plažom.
Domaćini jako ljubazni i predusretljivi, ali ne napadni, uvek nekako nasmejani i dobro raspoloženi. Oni koji se plaše jezičke barijere neka ne brinu, mahom razumeju srpski ili engleski, ili imaju zaposlenika koji govori jedan od ta dva jezika, a velike su šanse da će vam pomoći i neki zemljak u prolazu, pošto je Srba jako puno u Leptokariji.
Ono što ume da začudi je malo neobično radno vreme za naš pojam, naime mnogi rade dvokratno, tako da popodne od 2 do 5 ili 6, u vreme sijeste, neke radnje uopšte ne rade. Uglavnom, domaćini odaju utisak opuštenih ljudi koji se ne sekiraju previše, a kako i bi uz more, leto i dobru hranu.
Ta se dobra grčka energija oseti u Leptokariji, u svakoj taverni, na pijaci, na plaži... I verovatno je to ono nešto što već godinama unazad Leptokariju čini vrlo popularnom destinacijom kod turista sa ovih prostora.
Marija Sretenović