Mesecima pred početak letovanja, razmišljamo šta da nosimo na poklon svojim domaćinima kod kojih letujemo u Grčkoj. Svake godine se tu nađu razne vrste pića, suveniri iz Srbije, čokanjčići za rakiju i sl. Nekome je to čudno, ali kada se ide kod prijatelja u goste, to jednostavno mora tako, po srpskim običajima.
Pretprošle godine ja i moje „zlato“ sa kojim sam u braku 30 godina, smo odabrali letovanje na Tasosu. Spremili smo poklone, pažljivo se spakovali po spisku koji smo danima pravili (ne sme ništa da fali), dobro smo prostudirali put na Google maps i pregledali sve moguće forume na internetu (tu je i notes sa mestima i plažama na ostrvu koje treba videti, Alvirevićev SAT, karta Grčke i naravno navigacija). Oduvek smo putovanja stavljali na vrh liste prioriteta, i onog momenta kada se vratimo već krenemo da planiramo sledeće. Naša deviza je da čim sednemo u kola, počinje godišnji odmor.
Krećemo do Dojrana i tamo smo prenoćili. U odnosu na Ohrid, Dojran je nepravedno zapostavljen, ali će valjda i za njega doći neka bolja vremena.
Rano ujutro svraćamo na burek u pekaru preko puta autobuske stanice (preporuka sa foruma), sipamo benzin i naša bajka počinje. Na granici nije bilo skoro nikoga, mada su na ostalim prelazima, kako kažu , bile neopisive gužve.Putevi u Grčkoj su odlični, nema gužve i uz divnu muziku „jezdimo“ Grčkom. Naša prva stanice je luka Keramoti, jer se tamo ukrcavamo na trajekt.
Imali smo sreće da stignemo na par minuta, pre nego što je trajekt krenuo, ukrcavamo se i krećemo... A to je posebna priča... Svaki trajekt prati na stotine galebova. Lete iznad trajekta, glasno se oglašavaju, a putnici ih hrane raznim grickalicama i slikaju kako im galebovi jedu iz ruke.Predeli koje vidimo su fantastični i prosto zastaje dah od lepote. Posle 40-ak minuta stižemo u Limenas i produžavamo u Limenriju do koje nam je trebalo još oko 20 minuta. U Limenariji vam navigacija ne pomaže mnogo, ali na sreću tu su starije Grkinje koje sede ispred svojih kuća i pomno prate šta se događa, jedna od njih nam je pomogla da nađemo naš Pelekanos.
Dočekali su nas Jorgos i Eleni sa kafom, hladnim sokom i kolačima. Predajemo im poklone koje smo spremili za njih (bilo je vrlo očigledno da su iznenađeni i da ostali gosti baš i nemaju naviku da im nešto poklone). Sa apartmanom smo zadovoljni, jer je sve savršeno čisto, i posle kraćeg odmora kreće naša avantura.
Plaže su odlične, pa čak i ona gradska. Odmah iznad plaže su mnogobrojne taverne u kojima je divna hrana. Mi smo skoro svaki dan išli u jednu na početku ulice (zaboravili smo kako se zove), ali nismo zaboravili menadžerku Alexsandru, koja je bila izuzetno ljubazna i profesionalna. Većinom smo jeli sve vrste ribe i morskih plodova, koji su fantastično spremljeni. Alexsandri smo se javili i zahvalili joj se još jednom i razglednicom iz Beograda.
Metalia je divna plaža u neposrednoj blizini, nalazi se u jednoj nestvarno lepoj uvali, ali klizave ogromne ploče malo otežavaju ulazak u more, pa smo se držali glavne plaže koja je je bila sasvim korektna.
Priroda na ostrvu je predivna. Ima mnogo, mnogo zelenila, tako da Tasos opravdano zovu „šuma koja pliva“. Voda se koristi i pije iz gradskog vodovoda i ostrvljani su ponosni na to. Obzirom da se Limenarija nalazi na najisturenijoj južnoj tački ostrva, u njoj imate prilike da uživate u najdužem i najlepšem zalasku sunca, kakav do tada nigde niste mogli da vidite. Dok velika, narandžasta lopta polako uranja u more i poprima jarko ružičastu nijansu, ceo okoliš, nebo i more, zajedno sa njom menjaju boje. U jednom momentu se ceo gradić kupa u ružičastim tonovima, more bude prepuno srebrnkastih iskri, mali ribarski čamci plove ka pučini da bi prostrli svoje mreže za večernji ulov, a vi sedite na velikim, belim mermernim stenama, kojih ima mnogo u Limenariji i sa voljenom osobom uživate u ovom predivnom i izuzetno romantičnom prizoru.
Dok smo mi uživali u lepotama Limenarije i Tasosa, naš domaćin Jorgos je naslikao pejzaž Limenarije na poznatom Tasoskom mermeru, u čijem centranom delu se nalazi stari rudnik Metalija (po kojem i pomenuta plaža nosi ime) i koji sa nekom simbolikom stoji na leđima jednog ogromnog kita. Pred naš polazak Jorgos nam je „svečano“ dao sliku sa posvetom i na grčkom nam održao govor, mi ga ništa nismo razumeli, ali nam je sve bilo jasno. Pamtićemo Jorgosa, a nadamo se da će i on nas.
Αντίο Γεωργίου, αντίο Ελένη, αντίο, Τάσος.
Kao zaljubljenici u Grčku imamo mi još mnogo toga da vidimo i upoznamo. Spremni smo za novu avanturu moje „zlato“ i ja.
Svetlana Savić, Beograd